Plavu boju neba dugujemo tzv. Rayleigh-ovom raspršenju. Nebo je plavo zbog sastava atmosfere i različitih talasnih dužina svjetlosti.
Sunčeva svjetlost dopire do Zemljine atmosfere, a plava svjetlost talasne dužine 400nm, raspršuje se u svim smjerovimana malim ćesticama u Zemljinoj atmosferi. Plava je raspršena najviše. To je razlog zašto vidimo plavo nebo većinu vremena.
Za ovaj eksperiment su ti potrebni:
olovka
kutija od cipela
makaze
ogledalo
baterijska svjetiljka ili Sunčeva svjetlost
malo mlijeka
list papira
kapaljka
staklena ili plastična prozirna glatka čaša s vodom
Olovkom napravi rupicu na sredini manje stranice kutije, a zatim je makazama proširi do promjera oko 3 cm. Na suprotnu stranu kutije postavi list papira. Čašu s vodom stavi u sredinu kutije. Pred kutiju namjesti ogledalo, tako da svjetlost izvora pada najprije na ogledalo, odbija se i prolazi kroz rupicu, a tada kroz čašu s vodom na list papira u kutiji.
Šta primjećuješ?
Čestice mlijeka predstavljaju čestice u Zemljinoj atmosferi.
Na česticama u Zemljinoj atmosferi raspršuje se najviše plavi dio Sunčeve svjetlosti.
Astronautima u svemiru nebo je crne boje. Na njemu se i za dana vide zvijezde, jer u svemiru nema raspršenja svjetlosti.
Ako gledaš izravno u Sunce vidiš boju svjetlosti izvora. Kada gledaš u nebo, tada vidiš raspršenu svjetlost.
