Za ovaj ogled su ti potrebni: Biber, bijeli tanjir sa vodom i tečni deterdžent
Postoji velika razlika između znanosti i magije. Trikovi su upravo to, samo trikovi. Mađioničar pokazuje iluziju, ali on ne želi otkriti kako funkcionira njegov trik. Znanost je upravo suprotna.
Prije početka ovog demonstracionog ogleda, nježno utrljaj deterdženta na prst, ali ne toliko da bude vidljiv.. Postavi zdjelu sa vodom na stol. Pospi biber po površini. U ovom trenutku, mađioničar bi ispričao priču o drevnom ratniku koji je tako strašan, da ga se čak i neživi objekti boje. On bi rekao da i biber bježi od njega!!! Zatim bi zatražio od gledalaca da naprave strašne face kojima će "uplašiti" biber!. Oni koji ne znaju da je prije "trika" namazao prst deterdžentom, ostat će zadivljeni!!! I pitat će se, KAKO je to uspio, ZAŠTO je biber "pobjegao" od prsta??? U ovom trenutku, mađioničar će ići na sljedeći trik, ali za znanstvenik je ovo samo početak. Zašto se to dešava sa biberom?
POVRŠINSKI NAPON
je sila po jediničnoj dužini presjeka površine.
Molekule u unutrašnjosti tekućine okružene su većim brojem istovrsnih molekula, nego one na površini, što rezultira njihovom manjom potencijalnom energijom. Zato, molekule sa površine imaju težnju prodrijeti u dublje slojeve. Gustoća površinskoga sloja se na taj način smanjuje, a udaljenost među molekulama postaje veća od ravnotežne. Veći prostor među molekulama na površini omogućuje i veći nered u njihovu slaganju, (kažemo, veću entropiju, a nered raste sa temperaturom). Kako molekule "ne vole" samo mjesta manje energije, nego i mjesta većega nereda, one će imati težnju kretati se prema površini.
Nastat će stacionarno stanje u kojem je tok molekula od površine jednak toku molekula
prema površini.
U tom stacionarnom stanju gustoća molekula je na površini manja od gustoće tekućine. Napetost površine nastaje zato jer je površinski sloj tekućine rjeđi od njene unutrašnjosti. Zbog toga molekule nisu na ravnotežnim udaljenostima, nego su međusobno udaljenije, pa među njima djeluju privlačne sile, sa težnjom da smanje razmak molekula. Ove privlačne sile stvaraju površinsku napetost.
Možemo li ''razbiti'' površinu vode?
Dakle, uzmemo bijeli tanjur, napunimo ga vodom i pospemo papar po površini vode tako da površinu učinimo vidljivom. Biber ne tone, jer ga pridržavaju elastične sile koje nastaju zbog površinskog napona. Stavimo malo tečnog deterdženta na prst i njime dotaknemo sredinu površine. Papar se naglo povlači uz rub tanjira, a
sredina postaje prozirna, što dokazuje mogućnost "razbijanja" površine vode.
Šta se zapravo dogodilo možemo zorno prikazati dodatnim pokusom. Preko ruba čaše zategnemo elastičnu opnu, npr. ravni dio hirurške rukavice. Probijemo li sredinu oštrim predmetom, ona se zbog zategnutosti, naglo povlači prema
rubu čaše. Kada bismo na opnu stavili biber, opna bi ga povukla za sobom.
Slično se dogodilo s vodenom površinom, kada smo je „probili“ deterdžentom